Promocija tri nova izdanja kuće „Agape” na kojoj su govorila dva akademika Vladeta Jerotić i Dušan Kovačević, humanista Arno Gujon i Aleksandra Ninković Tašić obilježila je u srijedu uveče kulturnu scenu Beograda. Svečana sala Doma vojske bila je mala da primi sve one koji su željeli u večeri kulture da čuju riječ o knjizi, autorima, akterima novih izdanja, filozofske promisli o životu i temama koje prezentovana djela nose.
Javnosti je predstavljeno treće i dopunjeno izdanje knjige humaniste Arnoa Gujona „Svi moji putevi vode ka Srbiji”, zatim autobiografija Nikole Tesle i Mihajla Pupina, iz pera Ninković Tašić, kao i knjiga „Agape - Antologija 4”, koju čini 12 razgovora u kultnoj emisiji Aleksandra Gajšeka na RTV „Studio B”, po izboru akademika Vladete Jerotića.
– Svaki korak koji u životu pravimo je važan i imaće svoj efekat kao što je imao i naš prvi konvoj humanitarne pomoći nekoliko godina kasnije, pa zato ne treba nikad očajavati, nego se potruditi da budemo dobri i djelotvorni, rekao je Gujon, koji je publici predstavio početak svoje bitke za istinu o Srbiji, a desilo se to na času kada je kao 13-godišnjak očitao u rodnoj Francuskoj lekciju nastavniku o moralu, propagandi i zašto nije tačno da su novinari RTS bili legitimni ciljevi NATO bombi. Doživio je, kaže, četiri godine kasnije da mu se isti tokom susreta izvinio, jer je promijenio mišljenje o Srbima kao jedinim zlim momcima i da je Srbiju bilo legitimno bombardaovati. Svijet je, ukazuje Gujon, počeo da se izmiče ispred propagande koju su širili političari i zapadni mediji tokom martovskog pogroma Srba i rušenja istorijskih spomenika, svetinja i svega što je srpsko, a Albanci, konstatuje humanista, su prestali da budu jadni, ugenjetavani i nedužni, jer su pokazali svoje pravo lice. Ukazujući na svoju porodicu, koja mu je svjedočila o srpsko – francuskom prijateljstvu iz Prvog svjetskog rata, ali i prije toga o kralju Petru Prvom Karađorđeviću koji je, iako nije Francuz, otišao na ratište da se bori za tu zemlju u Francusko – pruskom ratu, Gujon ističe da nisu svi bili zadojeni propagandom o Srbima koja je tada bila dominantna na Zapadu. Sa bratom je sa 19 godina počeo prvu humanitarnu misiju za Kosovo i Metohiju i Srbe u pokrajini, ostao je u Srbiji oženio se i otac je dvije djevojčice.
– Sve što smo radili nije promijenilo svijet, ali smo ga pomažući toj djeci na KiM učinili da bude bar malo bolji – rekao je Gujon.
On je zajedno s Dušanom Kovačevićem među 12 ličnosti koje je profesor Jerotić odabrao da se nađu u četvrtom tomu „Agape – Antologije”.
Akademik Kovačević, koji je nazvao Gujona „Malim – Velikim srpskim princom” pisac predgovora za treće izdanje knjige „Svi moji putevi vode u Srbiju”. Kovačević je ukazao na činjenicu da Gujon govori srpski bolje „nego mnogi koji su je napustili ili osali u njoj”, bolje nego mnogi stranci koji se nametljivo trude da sa izraženim akcentom izgovaraju naše riječi.
– U životu sam napisao mnoge predgovore, pogovore, sjećanja, svjedočenja... ali mi je ovaj predgovor jedan od najdražih; pisao sam ga sa osjećanjem najiskrenijeg poštovanja za sve ono što je naš prijatelj i zemljak Arno Gujon, učinio i neprestano čini, za ljude – i posebno za djecu, sa Kosova i Metohije, rekao je Kovačević.
On je govorio o autoru – humanisti koji je svoj život napuštajući Francusku povezao sa sudbinom Srba i tako što se iz ljubavi prema Srbiji, nastanio u Beogradu.M.Nj.
Živi u srcu svakog Srbina
Drugi pisac predgovara iguman manastira Visoki Dečani arhimandrit Sava Janjić je zapisao da „priča o našem francuskom bratu Arno Gujonu duboko živi u srcu svakog Srbina i Srpkinje na Kosovu i Metohiji, i predstavlja ohrabrenje u vremenu stradanja i neizvjesnosti kroz koje prolazimo poslednjih godina”.
Oborila muzeološke rekorde
Aleksandra Ninković Tašić vratila je u autobiografije Pupina i Tesle autentičnost, posebno kod prvog vezano za svetosavlje i prsvoslavnu vjeru, ali i ukazala na iskrivljenu činjenicu da su dva srpska genija bila u svađi. Autorka potpisuje i izložbu „Pupin – od fizičke do duhovne realnosti”, koju je u Muzeju istorije Srbije vidjelo 200.000 ljudi i ime oborilo sve muzeološke rekorde u nas. Besjede o kulturi, humanosti i drugim fenomenima života poput tihovanja, posebno akademika Jerotića, burno su pozdravljne od strane publike u kojoj su bile brojne ličnosti iz javnog i kulturnog života Bograda i Srbije.